NOVI GLAS

Anegdota iz bijeljinskog „Kurjaka“ – Kako su “utekli” Austrija i Drvenica

Kad je bijeljinski „Kurjak“ postao prava fabrika tekstilne konfekcije naravno da je, iz bezbjednosnih razloga, morao postojati i „fabrički krug“. Gdje je krug, tu je i neka ograda. A ograde su najčešće žičane. U žargonu, za nekoga ko radi unutar fabričkog kruga, i dalje se kaže da je „u žici“. “Kurjakova” žica odredila je, zamislite, put bijeljinskog šnajdera Velje Drvenice i njegovog prijatelja Muje Austrije. Evo kako.

Elem, Drvenica, kao krojač, zaposlio se u „Kurjaku“. Prvog njegovog radnog dana, naiđe Austrija, pijan „k’o  majka“. Htio da uđe u fabriku da posjeti svog druga Drvenicu, s kojim je za vrijeme rata robijao u nekom logoru u Austriji (otuda i nadimak).

Ali, portiri, čuvari, obezbjeđenje ne dadoše mu ni da proviri u fabrički krug.  Nema šanse, Veljo radi, on je šnajder. Mujo se vrati, obiđe s druge strane, od kanala, ugleda na krugu nekog radnika, zovne ga kroz žicu i kaže mu da pozove Velju da ga vidi. Izađe Veljo iz fabrike i dođe do žice da pozdravi jarana sa robije.

Austrija se narogušio i oštrim glasom i psovkama ukori svog druga: „Pa, jesmo li se fino dogovorili i zakleli kad smo izašli iz logora, da više nikad nećemo u žicu? A ti opet poletio u žicu. Ti kako hoćeš, a ja više nikad.“ Okrenu se i ode.

Drvenica osta da viri kroz žicu i doziva Austriju da se vrati da se dogovore. Ali bez uspjeha, Austrija ode. Drvenica se vrati u fabriku, pokupi svoje prnje i napusti fabriku prvog radnog dana. Nađe Austriju u kafani i nikad više se nije vratio u „Kurjak“, ni u žicu.

Nastavio je da radi kao slobodni i nezavisni  šnajder.

 

(zort)

Bijeljina

Dokumentarni film : “First cities in history”

POSTANIMO PRIJATELJI

Instagram

Instagram has returned invalid data.
error: Content is protected !!